Posljednji Stipančići

U Posljednjim Stipančićima, najboljem romanu hrvatskog realizma, Vjenceslav Novak s jedne strane opisuje društveni i javni život Senja u prvoj polovici XIX. stoljeća koji obilježavaju propadanje pomorske trgovine, klasna i politička previranja te rađanje ilirskih ideja, a s druge privatni život obitelji Stipančić s naglaskom na muško-ženske odnose.

Politički život Senja prikazan je s gledišta muškarca, Ante Stipančića, a privatni sa ženskoga gledišta koje dijele majka i kći, Valpurga i Lucija Stipančić koja je najpromišljeniji ženski lik hrvatskog realizma, djelatna junakinja koja se buni protiv spolne diskriminacije u vlastitoj patrijarhalnoj obitelji te traži pravo na obrazovanje koje isključivo pripada njezinu bratu. Novak je za hrvatsku književnu historiografiju značajan kao dosljedan realist, no treba ga bilježiti i kao autora najkompleksnijih i najpromišljenije konstruiranih ženskih likova u hrvatskoj književnosti uopće.